Život u Njemačkoj
Glavni tred na prostorima Balkana jeste odlazak u zemlje Evropske Unije, naročito u Njemačku. Odmah da kažem super je da postoji mogućnost i ako neko želi neka ide. Za one koji razmišljaju o odlasku, nekoliko riječi i savjeta
Moj prvi savjet je da nikoga ne slušate. Kada dodjete tamo odjednom vam svi žele savjete dijeliti i pametovati šta možete i kako. Naročito one generacije koje su već duže tamo. Ukoliko postoje pitanja, idite na pravo mjesto i pitajte. Ne znate jezik, nije važno. Napišite sebi riječi i rečenice na papir. To kako je Haso i Huso uradio kad je došao, bacite niz rijeku. Ljudi, druge smo mi generacije koje sad dolazimo. Mi smo obrazovani ljudi, pa imamo internet, sve nam je dostpuno. A nijemci su kulturan narod i ako ne znas jezik oni će ti i rukama i nogama pokazivati kako i šta trebate.
Drugo, znam da se poželi domovina i često kad čujemo naš jezik na ulici, zastane nam srce i mislimo evo naš je. To nije tačno, nažalost. Ne znam zašto ali naš narod je tako ljubomoran tamo. Zaista nije više normalno. Znate ono, ako ste se ikad vozili u autobusu za Bosnu i prvo što će vas upitati:”Koliko si dugo u Njemačkoj?” Ako kažete manje od deset godina, samo će dignuti nos i sa visine vas pogledati. Oni su nešto bolje. Eh tako će biti i ako se javite nekome na ulici ili slično.
Oh da ne zaboravim “One što su rodjeni tamo” To veličanstveni status, pitaš ga koliko je sati, odgovorit će ti da je rodjen u Njemačkoj. Zaista ne vidim poentu toga što je rodjen ili nije tamo.
Tako da moj savjet, družite se sa nijemcima više nego sa našim narodom. Više ćete naučiti, a i imat ćete svoj mir. (naravno nisu svi takvi, samo većina)
Nećeš imati neke “jarane” ali makar ćeš sa njima brže jezik savladati i neće ti se smijati kada pogriješiš. Svaki početak je težak i kao neko ko je već ekspert u selidbi, prvih šest mjeseci sigurno ćeš svaki dan najmanje deset puta poželjeti da ideš kući. Kada prodje tih šest mjeseci, onda će sve biti lakše.
Komentari